Pre 40. godina nastao je kultni film “Ima li pilota u avionu?” (Airplane).
Leta 1980. godine bioskopi širom sveta spremali su se za dve komedije: “Smoki i Bandit” i “Čic i Čong”. Ideja o superherojima koji spašavaju svet nije bila toliko popularna. Jednostavna komedija mnogo je lakše osvajala publiku.
Ideja za stvaranje filma “Ima li pilota u avionu?“ nastala je iz dugogodišnjeg prijateljstva Džima Ejbramsa i braće Cuker, Dejvida i Džerija. Tokom studija oni su bili opsednuti starim filmovima, što dramatičnije to bolje, kako su sami opisivali. Dok su provodili zajedno vreme, gasili bi ton i smišljali bi svoj šaljivi, besmisleni dijalog. Inspiraciju su pronašli u filmu “Nulti sat” (Zero hour) iz 1957. godine (putnici i piloti doživeli su trovanje hranom, bivši pilot iz Drugog svetskog rata primoran je da pilotira avionom i da sleti na pistu kroz gustu maglu).
Ali, da bi film zaista bio film, Ejbrams i braća Cuker su morali da potraže nekoga ko je imao makar malo iskustva u kinematografiji. Bez iskustva u režiranju, okrenuli su se ka Džonu Lendisu, koji je u svojoj biografiji imao jedan neuspeli film o čoveku obučenom u kostim gorile. Bili su odlučni i istrajni da svoju želje sprovedu u realnost.
Scenario su pisali dok su pažljivo gledali film “Nulti sat”, pauzirajući video rekorder nakon svake scene, pretvarajući ga u njihov urnebesni žargon.
Holivud nije bio zainteresovan za njihov scenario, ali prvi čovek Paramaunta, Majkl Ajzner jeste.
Prepoznao je potencijal, ali i rizik. Budžet za snimanje iznosio je 3,5 miliona dolara. Odlučio je da se kocka.
Da bi film uspeo, braća Cuker i Ejbrams morali su okupe ekipu ozbiljnih glumaca, koji bi svoj tekst pričali veoma ozbiljno, a da pri tom ne trepnu i čiji će humor staviti između dve krajnosti, života i smrti. Tekst se sastojao u izgovaranju besmislenih, komičnih rečenica, kao da im život zavisi od toga, uz mnogo vizuelnih i verbalnih dosetki.
Prvi na njihovoj listi bio je Robert Stak (poznat po ulogama Reksa Krejmera iz filma “A tim”), koga je odmah privukla ideja o filmu, ali je želeo da zna ko će pored njega biti na ovom projektu.
Za ulogu Teda Strajkera, pilota koji je u malom džepu nosio traume iz Drugog svetskog rata, takmičili su se Brus Džener (sada poznatiji kao Kejtlin Džener) i Dejvid Leterman; na kraju je ulogu dobio Robert Hejs. Džuli Hagerti dobila je ulogu stjuardese Ilejn, ispred Sigurni Viver. Ubrzo su im se pridružili trojica veterana: Lojd Bridžes, Lesli Nislen i Piter Grejvs.
Prema tvrdnjama Džerija Cukera, Piter Grejvs bacio je scenario u đubre kada je pročitao tekst u kome njegov lik Kapetan Over pita dečaka: “da li je nekada gledao gladijatorske filmove i da li je nekada video starijeg golog čoveka”. Mislio je da je lik koga će igrati pedofil. Ipak, njegova ćerka i supruga ubedili su ga da se predomisli.
I pre nego sto su režiseri viknuli “Akcija”, jedini savet koji su uputili glumačkoj ekipi bio je: “Pravite se da ovo nije komedija”.
Uloga doktora Rumaka, pripala je Lesliju Nilsenu, koji ce nakon ovog filma steći svetsku slavu, saradnjom sa braćom Cuker i Ejbramsom (oni ce kasnije saradjivati na seriji “Policijski odred” i fimskoj trilogiji “Goli Pistolj”). Kako tvrde braća Cuker i Ejbrams, Nilsen nikada nije dobio priliku da pokaže svoju šaljivu stranu na filmskom platnu.
Stajući mirno, sa urnebesno ozbiljnim stavom, to je bilo najlakše za njega.
Filmski kritičar Rodžer Ebert, opisano je film u svojoj kolumni u Čikago San Tajmsu kao “očigledan, banalan, predvidiv i veoma smešan. Smešan je zato što je predvidiv, banalan itd. ”
40. godina kasnije “Ima li pilota u avionu” je jedna je od najboljih komedija svih vremena. Publika se i dalje seća dijaloga iz filma. Razlog dugovečnosti ovog kultnog filma ogleda se u humoru koji je baziran na trenutnim događajima u popularnoj kulturi, satiričnom stilu glume i kamenoj ozbiljnosti koja sa sobom nosi metu na leđima.
Ovaj film nema rok trajanja i uvek će nasmejati do suza.
No Comments