Za fanove Harija Potera, on je onaj čije se ime ne spominje. Za većinu ostalih, onaj čije se ime pogrešno izgovara. Rejf (ne Ralf) Fajns, mnogo je više od tipične glumačke zvezde, on je jedan od ozbiljnih umetnika i stvaralaca filmske magije.
Ali, njegov veliki uspeh i popularnost nisu se desili izenada i preko noći. Nakon decenije pozorišnog života, sa već dovoljno zrelosti i iskustva, došlo je vreme za prvu ulogu na velikom platnu.
Od Hitklifa u “Orkanskim visovima” bilo je jasno da Rejfu najbolje pristaju kompleksne i harizmatične uloge u kojima može pokazati svu širinu svog glumačkog umeća. Pronicljivi Spilberg je među prvima uvideo njegove mogućnosti pa mu je dodelio ozbiljno težak zadatak, ulogu Amona Geta u “Šindlerovoj listi”. Ispostaviće se da je u tom filmu mnogo toga ispalo maestralno i savršeno, ali je Rejfova suptilna i jeziva interpretacija verovatno onaj najsavršeniji delić te celine. Uprkos tome, nagrade su izostale (da, taj prokleti Oskar) ali su usledile neke nove uloge u kojima je Rejf nastavio da briljira, od “Engleskog pacijenta” do “Kraja jedne afere”.
Nulta decenija je donela zanimljive izazove, pa je tako u istoj godini igrao zaljubljenog senatora u romantičnoj komediji “Sobarica i senator” i serijskog ubicu u psiho trileru “Crveni Zmaj”, dokazavši da nema tog žanra u kome se ne snalazi. Paradoksalno, najveću popularnost doživeo je zahvaljujući ulozi Lorda Voldemorta u čuvenoj Hari Poter franšizi. Nakon toga je nastavio da bira raznolike uloge, od malih i efektnih u filmovima nezavisne produkcije, do preuzimanja kultne role Ema u blokbaster serijalu filmova o Džejmsu Bondu.
Poslednjih godina se ozbiljno prihvatio rediteljskog posla i adaptiranja zahtevnih dela poput omiljenog Šekspirovog “Koriolana”. Glumačke poslove pažljivo bira, vrebajući iz prikrajka neke nove izazove.
Nema sumnje da će gospodin Fajns nastaviti da nas iznenađuje i oduševljava, ništa manje od njega i ne očekujemo. Oskar se podrazumeva, ionako ga je odavno zaslužio.
No Comments