„Funkcija pisca sastoji se u tome da svakog upozna sa svetom, tako da niko ne može smatrati sebe nevinim“, reči su velikog Sartra. Tu funkciju možemo, u većoj ili manjoj meri, primeniti i na sve ostale grane umetnosti.
Doktor glume, Petar Božović (1946), svojim otrežnjujućim glumačkim prosedeom već cirka pedeset i dve godine (od svoje prve uloge u filmu „Ima ljubavi, nema ljubavi“ iz 1968.) nedvosmisleno potvrđuje da istinitost umetničkog prikaza ne zavisi od dopadljivosti estetskog izraza, već od eksplozivnosti onog nezavisnog i najdubljeg unutrašnjeg razumevanja spoljašnjih stvari i pojava. Upravo zato mi Božoviću kao glumcu uvek bespogovorno verujemo, bilo da nam se obraća kao „doktor za ljubavne probleme“ u roli iz „Čekaj me ja sigurno neću doći“, ili, kao u ovom slučaju, Valensa iz filma „Noć u kući moje majke“.
Pravi umetnik se nikad ne trudi da nas zabavi (ili tek ponekad, fore radi), već da iz temelja prodrma ležerne osnove našeg bića, tako da niko nad i pod sobom ne može zanemariti seizmološku senku sumnje.
Tekstove iz rubrike GLUVA SOBA možete pratiti i na Facebook stranici Uvećanje.
Foto: https://winestyle.rs/
No Comments