“Ko je imao sreće da se jutros probudi u Beogradu, može smatrati da je za danas dovoljno postigao u životu. Svako dalje insistiranje na još nečemu, bilo bi neskromno.”
Tako je govorio Duško Radović – pesnik, pisac, novinar, aforističar i TV urednik.
Rođen je 29. novembra 1922. godine u Nišu. Bio je glavni urednik “Pionirskih novina”, urednik Programa za decu Radio-Beograd, urednik Programa za decu Televizije-Beograd, urednik lista “Poletarac”, novinar “Borbe” i od 1975. godine bio je urednik Studija B. Umro je 1984. godine u Beogradu. Dela ovog autora prevođena su na sve značajnije svetske jezike, a dobitnik je naših najuglednijih nagrada. Svoj književni rad posvetio je deci, a glas kojim je budio beogađane postajao je njihov simbol.
“Dobro jutro, Beograde.”
Reči su koje je Radović sa 23. sprata Palate Beograd, iz Beogradske radio-stanica Studia B, izgovorio oko pet stotina puta uživo, svakoga jutra u 7 časova i 15 minuta.
Opažanje kako grada i njegovih ulica u jutarnjim časovima, tako i ljudi i njihovih navika stvarilo je neke od najlepših aforizama. Ovaj mali studio na 23. spratu postajao je mesto odakle se Radović oglašavao i prenosio beograđanima duh jednog starog grada.
“Njegov mali život kako ga je sam imenovao bio je veliki da veći nije mogao biti. On nije bio samo pisac, već fenomen – jedno obično srpsko ime i obično srpsko prezime uz koje se sve neobično podrazumeva, bio je čovek čudesnog i čovek apsolutnih jednostavnosti. Za sve to samo je on zaslužan. Pisao je i živeo, živeo je i pisao. to je ta njegova saglasnost sa samim sobom, njegova životna simfonija”, rekao je Milovan Vitezović.
Kao odgovoran pisac i pesik nerado je definisao svoju poetiku. Nikada nije otkrivao glavnu misao svoje poetike. Ipak, postoji jedno objašnjenje – “Poezija mora biti mudrija od života.”
Strijima se obraćao sa pažnom, deci sa poštovanjem.
,,Poštovana deco, budite iskreni i strogi prema svima koje volite, do kojih vam je stalo, a lepo vaspitani za sve druge prema kojima ste ravnodušni”.
Neophodno je osvrnuti se i na naslove Radovićevih dela posvećenih deci, jer su upravo naslovi koliko u službi pesničke igre više šifra same poetike. Radović je svoju poetiku najbolje i najkraće saopštio naslovom svoje prve pesničke knjige “Poštovana deco”. U naslovu je ne samo Radovićeva želja da se deci direktno obrati, bez posredovanja starijih, roditelja, rodbine, vaspitača, učitelja, već ova sintagma obraćanja sadrži u sebi veliku odgovornost ovakvog obraćanja, u kojem je najvažnije poštovanje svih atributa detinjstva: sloboda rasta, sloboda pameti, sloboda igre, sloboda otkrivanja.
“Da ovaj čovek nije postao Dušan Radović, on ne bi ništa ni postao, jer jedino što je on umeo da radi jeste da piše”, pisalo je u jednom đačkom zadatku desetogodišnje učenice. Ovo je i najtačnije objašnjenje fenomena zvanog Dušan Radović.
No Comments